Svjetski dan filozofije obilježava se svakog trećeg četvrtka u studenome, a manifestaciju je 2002. godine pokrenuo UNESCO-ov Ured za filozofiju. Zamišljeno je da se na ovaj dan pozornost šire javnosti skrene na značaj, integraciju i mjesto filozofije u suvremenom društvu kroz različite radionice, filozofske kružoke i okrugle stolove.

Naša prof. filozofije i logike Sanja Crnogorac Sitarski tim povodom već drugu godinu zaredom organizira Filozofski café. Radi se o obliku filozofske prakse koji omogućuje sudjelovanje u filozofskoj raspravi i onima koji nemaju formalno filozofsko obrazovanje, pod uvjetom da poštuju druge diskutante i pravila rasprave. U raspravi se predlažu teme, predlagači ih obrazlažu, a na kraju svi prisutni izglasaju jednu ili više tema koje smatra vrijednima daljnje raščlambe. Pod vodstvom moderatora, uz dizanje ruke prije javljanja za riječ, raspravlja se o temi koja je dobila najviše glasova.

Kako bismo ambijentalno oživjeli duh filozofije, školske zidove u hodnicima uredili smo brojnim edukativnim plakatima o povijesti, značaju te primjeni filozofije u svakodnevici. Za to su zaslužni maturanti naše škole i članovi sekcija Lokalni razvoj i Likovna. Moramo istaknuti našu Mateu Jukić iz 3.c koja je nacrtala skulpturu Mislilac poznatog francuskog kipara Augustea Rodina. Crtež je izložen na ulaznim vratima Gimnazije.

Navečer se u filozofskom caféu okupila skupina zaljubljenika u filozofiju,  30ak učenika i profesora i, uz kavu, čaj i kekse, započela svoj filozofski sat. Nakon što je moderatorica Sanja Crnogorac Sitarski održala uvodnu riječ, predložene su četiri teme za raspravu:

1. Utjecaj glazbe na životni stil
2. Čini li nas tehnologija glupim
3. Sociološki i psihološki generacijski jaz
4. Empatija danas

Izabrana je treća tema pa se, nakon kratkog obrazloženja teme predlagača, pristupilo raspravi. Kroz iznošenje stavova bilo je jasno kako su sve navedene teme zapravo povezane i da smo, svjesno ili nesvjesno, ponajviše opterećeni suvremenim generacijskim jazom i nerazumijevanjem zbog kojeg smo zapravo svi na gubitku. Mladi su neshvaćeni, možda više nego ikad kritizirani, a s druge strane u školi kroz rad s mladima, ne možemo reći da su inertni, nezainteresirani i nemaštoviti. Naprotiv, evidentno su duhom prisutni, aktivni, uključeni, inventivni i svjesni nedostataka modernog doba – spremni su izložiti svoja argumentirana mišljenja i maksimalno se uključiti u aktualna društvena zbivanja. Tu nastupamo mi odrasli, koji se moramo izmiriti s novim stilom života mladih uz postavljanje nužnih, etički prihvatljivih okvira ponašanja. Zaključak rasprave je kako trebamo svi zajedno, u najvećoj mogućoj mjeri, prevladati generacijski jaz, kojeg je uvijek bilo i bit će, a to je moguće samo kroz upornu konstruktivnu komunikaciju i empatiju, što smo kroz ovu večer na neki način i oživjeli na uistinu zanimljivom filozofskom caféu, kako za učenike tako i za njihove profesore.

Svakako planiramo organiziranje sličnih druženja tijekom školske godine jer su nam svima korisna, potiču nas na razmišljanje i učenje, ili, po riječima kineskog filozofa Lao Tsea –    UČENJE BEZ RAZMIŠLJANJA JE PRAZNO, A RAZMIŠLJANJE BEZ UČENJA JE OPASNO.